Misli svetih otaca
| 1. |
Koristi suze kao oruđe za zadobijanje svakog oproštaja. Jer, Vladika se mnogo raduje kad se ti moliš sa suzama. |
| 2. |
Ukoliko si trpeljiv, svagda ćes se moliti sa radošću. |
| 3. |
Pazi da, misleći da izlečiš drugog, sam ne ostaneš neisceljen, omevši sopstvenu molitvu. |
| 4. |
Oni koji u sebi sabiraju žalosti i zlopamćenje, te se mole, liče na one koji zahvataju vodu i sipaju je u izbušen sasud. |
| 5. |
U svojoj molitvi išti samo pravdu i Carstvo, tj. vrlinu i poznanje, a ostalo će ti se sve dodati (Mt. 6, 33). |
| 6. |
Psalmopojanje uspavljuje strasti i ukročuje prizive na telesnu neuzdržljivost, a molitva nastrojava um na umno delanje koje mu priliči. |
| 7. |
Onaj ko podnosi tugu biće udostojen i radosti, i onaj ko trpi neprijatno neće biti lišen udela ni u prijatnom. |
| 8. |
Podvrgavajuci se demonskim napadima , pazi da im ne padneš u ropstvo. |
| 9. |
Pohota prema jelu je porodila neposlušnost, a slatko jelo je dovelo do isterivanja iz raja. |
| 10. |
Puna mera (nečega sto se stavlja u sasud) puni posudu, a stomak neće reći: "Dosta", pa makar se raspao. |
| 11. |
Stub se opire na svoju osnovu, a bludna strast se pokoji na prejedanju. |
| 12. |
Pogled na ženu kod neuzdržljivog izaziva nečistu strast, dok celomudrenog podstiče na proslavljanje Boga. |
| 13. |
Krotost čovekova će se pomenuti kod Boga (Ps. 131, 1), i negnevljiva duša postaje hram Svetoga Duha. |
| 14. |
Ko radi mira trpi srditog, zaista jeste sin mira. |
| 15. |
Ko je zlopamtljiv prema demonima, neće biti zlopamtljiv prema ljudima. Međutim, onaj ko je zlopamtljiv prema bratu, sa demonima je sklopio mir. |
| 16. |
Ništa ne odgovaraj onima koji ti prete, kako bi ćutanjem zatvorio usta koja dišu plamenom. |
| 17. |
Uze na nogama ometaju brzi hod, a tuga je smetnja sagledavanju. |
| 18. |
Onaj ko prezire svetska zadovoljstva neće biti smućen pomislima tuge. |
| 19. |
Tuga postaje bolest duše i tela. Dušu ona porobljava, a telo isušuje. |
| 20. |
Ako hoćeš da savladaš tugu sa mračnim raspoloženjem duha, zagrli blagodušnu ljubav i obuci se u nezlobivu radost. |
| 21. |
Severni vetar hrani rastinje, a iskušenja krepe trpeljivost duše. |
| 22. |
Bela ruka sakrivena u nedrima i delo koje se sakriva - sijaju jasnije od svetlosti. |
| 23. |
Onaj ko ište počasti vrči na samom sebi i ne može podneti poniženje. |
| 24. |
Ukoliko budeš samog sebe merio malom merom, nećeš se porediti sa drugima. |
| 25. |
Gordošću boluje onaj ko je odstupio od Boga. On dobra dela pripisuje svojim sopstvenim snagama. |
| 26. |
Satruleo plod je nekoristan za zemljoradnika. I vrlina gordoga Bogu nije potrebna. |
| 27. |
Zašto se čoveče, prevasnosiš i podižeš iznad oblaka, kad si zemlja i prah ? |
| 28. |
Imaj strah Božiji i ljubav prema Bogu i sa svima postupaj sa čistim svedočanstvom savesti. |
| 29. |
Beži od pohvala, ali se stidi i prekora. |
| 30. |
Što više uspevaš u delima zakona, to se smatraj udaljenijim od savršenstva. |
| 31. |
Kraj svakog dela ispituj pre njegovog početka. |
| 32. |
Nemoj se vezivati za onoga koga se, kako vidiš, gnušaju dobri. |
| 33. |
Bilo šta da radiš, ili govoriš, ili razmišljaš, staraj se da nikome ne budeš od štete. |
| 34. |
Pazimo na sebe, pa nećemo osuđivati druge. Jer, i u nama samima je mnogo toga zbog čega osuđujemo druge. |
| 35. |
Svagda se sećaj Boga, pa će tvoj um postati nebo. |
| 36. |
Sakrivaj vrline, ali se potrudi da imaš mnoge svedoke svog života. |
| 37. |
Ako imaš bogastvo - deli ga, a ako nemaš - nemoj ga ni sticati. |
| 38. |
Teši siromašne jer oni čine da je Sudija milostiv prema nama. |
| 39. |
U bolestima se, pre lekara i lekarstva, koristi molitvom. |
| 40. |
Poštuj sve sveštenike, a pritrči ka dobrim. |
| 41. |
Molitvom osenjuj svako svoje delo, a naročito ono u vezi sa kojom tvoja pomisao susreće sumnju. |
| 42. |
Ako si uvređen, pribegni trpljenju, pa će šteta preći na uvredioca. |
| 43. |
Kada se onaj ko čini zlo ne stidi, rana postaje duboka i pad stremi ka očajanju. |
| 44. |
Govoreći sa svetima, raspituj se o duhovnom. A kada ne govoriš sa svetima, ne govori o tome. |
| 45. |
Onoga ko živi nemarno nemoj uzimati za savetnika. Jer, voleći rđavo, on ne može savetovati dobro koje ne voli. |
| 46. |
Početak spasenja je osuđivanje samomoga sebe. |
| 47. |
Bolje je baciti kamen na čoveka, negoli reč. |
| 48. |
Pravdu pre projavljuj delima, negoli rečju. |
| 49. |
Blagočestiv nije onaj koji je mnogima ukazao milost, nego onaj koji nikoga nije uvredio. |
| 50. |
Nemoj smatrati da je prekrasno delo posedovanje vrline, već - njeno posedovanje na pravi način. |
| 51. |
Želeći da ugodiš gomili postaćeš kao gomila. |
| 52. |
Ukoliko želiš istinski život, uvek očekuj ljudsku smrt. |
| 53. |
Budi spreman na nevolje i obrešćeš veliku korist. |
| 54. |
Blizu je kraj. Pripremi se, lenjivče, za bičevanje. |
| 55. |
Stoj protiv iskušenja, pokazujući potrebnu hrabrost. |
| 56. |
Treba da odbijamo utehe, budući da nas navode na dela zbog kojih se, po otrežnjenju, obično stenje. |
| 57. |
Strpljivo podnosi nevolje zato što se u njima krije venac za borce. |
| 58. |
Nemoj plakati nad umrlim, budući da je to zajednički put. I blažen je onaj ko taj kraj dostigne (bez prekora). |
| 59. |
Palome prijatelju napominji o Sudiji, pa ćeš i svoju grehovnu ranu pomazati. Jer, takav savet jeste opšte lekarstvo. |
| 60. |
Teško bogohulniku! Njemu će se vezati jezik pred licem Sudije, te on neće moći ništa da kaže u svoje opravdanje. |
| 61. |
Teško lenjivome! On će tražiti vreme koje je zlo protraćio. |
| 62. |
Teško nadmenome! Kad legne u grob, saznaće ko je. |
| 63. |
Teško bludniku koji je oskrnavio bračnu rizu! On će sa stidom biti izbačen iz carske loznice. |
| 64. |
Teško bundžiji i pijancu! On će se ubrojati u ubice i biti kažnjen sa preljubočincima. |
| 65. |
Blažen je onaj kod koga Zakon ne silazi sa jezika! Od njegovog boravišta Bog nikada neće odstupiti. |
| 66. |
Hrabrost vrlina je pohvalna i u vreme mira, ali je još više za pohvalu u vreme borbe. |
| 67. |
Pazeći na savete otaca, nemoj biti sudija njihovih dela, već shvataj i izučavaj njihove izreke. |